Tko zapravo plaća cijenu međunarodnog zapošljavanja

Nedostatak radne snage više nije privremeni izazov hrvatskog i europskog tržišta rada. Za sve veći broj poslodavaca on je dio dugoročne strategije osiguravanja radne snage. No dok se rasprave vode oko brzine dolaska radnika, administrativnih procedura i troškova usluge, jedno pitanje često ostaje u sjeni: kako su ti radnici zapravo regrutirani?

Upravo je etičnost međunarodnog zapošljavanja bila u središtu panela 'Winning the Global Talent War: How Ethical Recruitment Creates Sustainable Workforce Advantage' na 'HR.Weekendu' u Rovinju. O toj temi razgovarali su Andrea Grubeša Islamović, direktorica WHC-a Croatia, i Delmer R. Cruz, labor attaché filipinskog Department of Migrant Workers, uz moderiranje Jasmine Petrović Mayer, associate HR directora i voditeljice L&D odjela u Plivi.

Prije dolaska u Hrvatsku

Međunarodno zapošljavanje započinje mnogo prije dolaska radnika na novo radno mjesto. U procesu mogu sudjelovati poslodavac, HR kompanija, agencije u zemlji podrijetla, lokalni partneri i te različiti posrednici. Činjenica da hrvatski poslodavac nije radniku naplatio naknadu ne znači nužno da je cijeli proces proveden prema istim principima.

Radnicima se često poručuje da je zapošljavanje besplatno, a naknadno im se naplaćuju dokumentacija, administrativni postupci, liječnički pregledi, edukacije, prijevoz ili druge 'uslužne naknade'. Radnik tako na novo radno mjesto dolazi opterećen dugom nastalim tijekom procesa zapošljavanja.

Više od etičkog pitanja

Za kompanije takve prakse nisu samo etički izazov. Netransparentni procesi regrutacije mogu biti reputacijski, operativni i compliance rizik te negativno utjecati na povjerenje, angažiranost, produktivnost i zadržavanje radnika.

– Nemojte pitati samo koliko regrutacija stoji. Pitajte tko je zapravo plaća – istaknula je Grubeša Islamović tijekom panela, naglasivši odgovornost poslodavaca za cijeli lanac zapošljavanja.

Takav pristup zahtijeva transparentnost i kontrolu procesa: poznavanje partnera i podizvođača, razumijevanje troškova koji se naplaćuju kandidatima te mogućnost dokazivanja da radnik nije platio pristup zaposlenju.

Odgovorno međunarodno zapošljavanje treba promatrati kao ulaganje u održivost poslovanja i stabilnost radne snage. Provjera partnera, transparentni procesi, politika No Worker Pays i mogućnost neovisnog audita zapošljavanja važni su elementi odgovornog poslovanja. Najjeftinije rješenje na papiru može postati najskuplje ako iza sebe ostavi pravne, reputacijske ili operativne posljedice te rizike povezane s ljudskim pravima.

Novo poglavlje za WHC Croatia

Sudjelovanje na 'HR.Weekendu' za WHC Croatia imalo je i dodatnu simboliku: nekadašnji Workforce Ljudski Potencijali i Heads Talent Solutions danas posluju kao dio međunarodne WHC Grupe. Novo poglavlje obilježava dolazak Andree Grubeše Islamović na poziciju direktorice.

Prije dolaska u WHC Croatia, Andrea Grubeša Islamović obnašala je međunarodne rukovodeće funkcije u AMS-u, upravljajući poslovnim operacijama, organizacijskim promjenama i strateškim inicijativama na globalnoj razini.

WHC Croatia sudjelovao je i kao sponzor panela 'Money View on People & Culture', koji je moderirala Mojca Domiter, group vice president, People & Culture, u Atlantic Grupi. U fokusu nastupa bile su odgovorno upravljanje ljudima i njihov utjecaj na održivost poslovanja i financijske rezultate.

Poslovna odgovornost

U globalnoj borbi za talent brzina i cijena više nisu jedini kriteriji uspjeha. Poslodavci moraju znati ne samo koga zapošljavaju, nego i kako je ta osoba došla do njih.

Etično međunarodno zapošljavanje zato više nije isključivo HR tema, već pitanje poslovne odgovornosti, upravljanja rizicima i dugoročne održivosti organizacije. 

*Sadržaj nastao u suradnji s WHC-om Croatia