Komunalni doprinos za stan mogao bi skočiti s 5500 na 14 tisuća eura

Komunalni doprinos za stan od 70 četvornih metara mogao bi prema jednom od scenarija Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine porasti s približno 5500 na više od 14 tisuća eura.

 

Riječ je o ilustrativnom izračunu predstavljenom na 18. Liderovoj konferenciji '48 sati' u Zadru, na kojoj je potpredsjednik Vlade i resorni ministar Branko Bačić govorio o mogućem ažuriranju prosječnih troškova građenja, koji određuju zakonsku gornju granicu komunalnog doprinosa.

 

Promjena još nije donesena i ne znači da će doprinos automatski porasti u svim gradovima i općinama. Lokalne vlasti i dalje bi određivale stvarne iznose unutar zakonskog maksimuma. No analiza Ministarstva otvara pitanje koliko bi se postojeće osnovice mogle povećati i kako pravednije raspodijeliti troškove komunalne infrastrukture.

Problem je u tome što se zakonska granica komunalnog doprinosa već osam godina računa prema zastarjelim troškovima građenja. Ministarstvo je još 2018. godine u Narodnim novinama objavilo podatak prema kojem prosječni trošak građenja iznosi 1.382,86 kuna, odnosno 183,54 eura po kubnom metru. Budući da prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu najviši komunalni doprinos u prvoj zoni smije iznositi deset posto te vrijednosti, njegov zakonski maksimum ostao je 18,35 eura po kubnom metru.

U međuvremenu su cijene građevinskih radova i materijala znatno porasle, pa gradovi prometnice, javnu rasvjetu i drugu infrastrukturu moraju graditi po današnjim cijenama, dok im je mogućnost naplate komunalnog doprinosa ograničena podatkom iz 2018. godine. Zbog tog je raskoraka Udruga gradova još 12. studenoga 2025. zatražila od Ministarstva hitnu reviziju osnovice, upozoravajući da zastarjela vrijednost smanjuje prihode kojima gradovi financiraju infrastrukturu i povećava pritisak na ostale proračunske prihode.

Ministarstvo je sada razmotrilo četiri modela ažuriranja. Prema njima bi nova vrijednost prosječnih troškova građenja iznosila između 304,40 i 467,18 eura po kubnom metru, dok bi aritmetička sredina triju glavnih razmatranih vrijednosti iznosila 394 eura

 

Promjena osnovice utjecala bi na zakonski maksimum komunalnog doprinosa u prvoj zoni, koji ne može biti viši od deset posto prosječnih troškova građenja po kubičnom metru. Prema analiziranim scenarijima, gornja granica mogla bi porasti sa sadašnjih 18,35 na iznos između 30,44 i 46,72 eura po kubičnom metru.

 

Prema izračunu iz prezentacije, za stan od 70 četvornih metara, uz pretpostavljeni obujam od oko 302,4 kubična metra, doprinos bi prema postojećoj osnovici iznosio oko 5549 eura. U razmatranim scenarijima iznosio bi od 9205 do 14.128 eura, a prema varijanti aritmetičke sredine oko 11.915 eura.

 

Važno je pritom naglasiti da država ne određuje koliko će investitor stvarno platiti komunalni doprinos, nego samo njegovu najvišu dopuštenu vrijednost.

O tome hoće li se doprinos povećati, za koliko i u kojim zonama, odlučivat će gradska i općinska vijeća. Stoga predstavljeni izračuni pokazuju najveće moguće iznose prema pojedinim modelima, a ne buduće račune koje će investitori nužno plaćati.

 

Analiza pritom otvara i pitanje pravednije raspodjele troškova infrastrukture. U prvoj zoni, koja je uglavnom već komunalno opremljena, doprinos je najviši, dok udaljenija područja mogu zahtijevati izgradnju nove infrastrukture uz niži doprinos. Ministarstvo zato ističe potrebu preispitivanja modela kako bi veći dio troškova snosili projekti koji stvaraju potrebu za dodatnim ulaganjima.

Osim mogućeg povećanja komunalnog doprinosa, Bačić je na Liderovoj konferenciji predstavio i novi okvir za urbanističke projekte, čiji je cilj ubrzati pripremu i provedbu javnih investicija.

 

Urbanistički projekt povezao bi prostorno planiranje i projektiranje u jedinstven postupak kako bi se smanjile administrativne prepreke i ubrzala realizacija projekata od javnog interesa.

 

Primjenjivao bi se, među ostalim, na projekte priuštivog stanovanja, bolnica, škola, vrtića, državnih zgrada i sportskih objekata te na određena područja urbane komasacije.

 

Postupak pokreće Vlada ili predstavničko tijelo jedinice područne (regionalne) ili lokalne samouprave, koje donosi odluku o izradi urbanističkog projekta. Projekt izrađuju ovlašteni stručnjaci, a nadležnost za njegovo vođenje i donošenje ovisi o tome je li riječ o projektu državnog ili lokalnog i regionalnog značaja.

 

Jedna od važnijih novosti jest da se odluka o donošenju urbanističkog projekta smatra lokacijskom dozvolom, čime bi se pojednostavio dio administrativnog postupka.

 

Cilj je poboljšati koordinaciju nadležnih tijela i ubrzati realizaciju javnih projekata, uz sudjelovanje javnosti i provedbu potrebnih postupaka zaštite okoliša i prirode.

 

Obje predstavljene mjere odnose se na učinkovitije planiranje i financiranje gradnje, ali imaju različite učinke. Dok bi urbanistički projekt trebao ubrzati javne investicije, promjena osnovice komunalnog doprinosa mogla bi povećati troškove investitora ondje gdje lokalne vlasti odluče primijeniti više iznose.